Fridtjof Nansen

NAUČNIK

Tokom svog života Fridtjof Nansen se prvenstveno smatrao naučnikom i dao je značajan doprinos zoologiji, geografiji, etnografiji i geologiji. Diplomirao je kao zoolog, a 1888. godine napisao je doktorat o centralnom nervnom sistemu jedne vrste riba. Postao je profesor zoologije 1897. a od 1908. godine bio je profesor okeanografije. Fridtjof Nansen je čvrsto vjerovao u evoluciju i mogućnost otkrivanja zakona prirode. Poslije svoje ekspedicije na Sjeverni pol 1893-96. zainteresovao se za velike prirodne sisteme - vezu između mora, kopnenih formacija i klimatskih uslova - dakle pretpostavljajući moderno ekološko mišljenje. Igrao je ključnu ulogu u razvoju norveških i međunarodnih pomorskih istraživanja.

POLARNI HEROJ

Obje glavne polarne ekspedicije Fridtjofa Nansena (na skijama preko Grenlanda 1888. i ekspedicija na Sjeverni pol 1893-96) ubrajaju se u najodvažnija djela koja je ikad poduzeo čovjek. Fridtjof Nansen je namjerno uništio sve mogućnosti povlačenja u područjima gdje nikad nije kročila čovječja noga, dok je u isto vrijeme pokazao kasnijim istraživačima kako je moguće preživjeti u najekstremnijim uslovima. Kada se Nansen vratio kući sa svoje ekspedicije na Sjeverni pol, planirao je put i na Južni pol. Ali na taj put nikada nije otišao - druge stvari su mu se našle na putu. Fridtjofa Nansena su slavnim u svijetu učinile njegove polarne ekspedicije. One su stvorile osnovicu za njegov kasniji politički, diplomatski i humanitarni rad: ali su prvenstveno obezbijedile materijal za naučna istraživanja.

POLITIČAR I DIPLOMATA

Iako Fridtjof Nansen nikada nije bio formalno na položaju u norveškoj politici, pominjan je kao eventualni premijer nekoliko puta. Igrao je ključnu ulogu kada je Norveška izašla iz Unije sa Švedskom i postala neovisna država 1905. godine. Fridtjof Nansen je postao prvi ambasador neovisne Norveške u Londonu (1906-08) i njegov glavni zadatak bio je pregovaranje o sporazumu o integritetu sa velikim silama. Godine 1917. kako bi se izbjegla glad u neutralnoj Norveškoj tokom Prvog svjetskog rata, Fridtjof Nansen dobio je zadatak da posreduje u sporazumu sa Sjedinjenim Državama u vezi sa obebjeđivanjem namirnica. Kasnije je predstavljao Norvešku u Ligi naroda od 1920. do 1929, najčešće kao vođa delegacije. Fridtjof Nansen se smatra jednim od osnivača norveške vanjske politike, ali je bio snažan protivnik birokratije i taktiziranja.

HUMANITARAC

Humanitarni rad Fridtjofa Nansena zapravo počinje u jesen 1920. godine kada ga je Liga naroda zamolila da bude Visoki komesar za stotine hiljada ratnih zarobljenika koji su ostali u Sibiru nakon Prvog svjetskog rata. Svaki dan hiljade zarobljenika u logorima gdje su bili privremeno zatočeni umiralo je od hladnoće, gladi i epidemija. Fridtjof Nansen se dvoumio da li da zbog svog naučnog rada preuzme ovu dužnost, ali je ipak dopustio da ga nagovore. Crveni križ i ostale organizacije već su započeli humanitarne inicijative, ali je Fridtjof Nansen bio taj koji je koordinirao cjelokupne napore u jednu operaciju. Ovaj rad, iako krajnje težak, dao je uspješne rezultate, što je predstavljalo i Nansenov lični trijumf i prestižnu pobjedu za novo-uspostavljenu Ligu naroda.

U augustu 1921. nakon hitnog zahtjeva koji je uputio Međunarodni Crveni križ, Fridtjof Nansen je pristao da bude na čelu evropskog humanitarnog programa u Rusiji i Ukrajini koje je pogodila glad. Preuzimajući ovaj zadatak, Fridtjof Nansen je ponovo žrtvovao svoja vlastita istraživanja. Taj humanitarni rad se pokazao veoma teškim. Iz političkih razloga, zapadne sile nisu bile spremne pružiti pomoć novoosnovanoj Sovjetskoj republici i Ukrajini, te stoga Liga naroda nije bila u mogućnosti obezbijediti kredite. Cijeli je humanitarni program počivao na povjerenju koje je Sovjetski savez imao u Fridtjofa Nansena kao osobu. Glad 1921 -23. jedna je od najstrašnijih katastrofa u istoriji, tada je umrlo skoro 30 miliona ljudi u roku od godinu i pol. Međutim, Nansenova misija spasila je živote miliona ljudi.

U jesen 1921. godine, tek što je započeo humanitarni program protiv gladi u Sovjetskoj republici i Ukrajini, Fridtjof Nansen prihvatio je mjesto prvog Visokog komesara za izbjeglice pri Ligi naroda. Ovaj zadatak će mu oduzimati većinu vremena i energije sve do njegove smrti 1930. godine. Prvobitno, projekat je bio predviđen za oko 2 miliona ruskih uzbjeglica, ali je postepeno proširen na sve grupe pojedinaca bez državljanstva u Evropi. Ovaj se rad pokazao i naročito komplikovanim, te je skoro potpuno zavisio od ličnog prestiža i organizacionog talenta Fridtjofa Nansena u vrijeme kada je koncept obvezujuće međunarodne saradnje bio relativno nerazvijen.

NANSEN PASOŠ / PUTOVNICA

Na konferenciji koju je sazvao Fridtjof Nansen u Ženevi 1922. godine Visokom komesaru za izbjeglice dato je pravo za izdavanje identifikacijskih dokumenata za izbjeglice i građane bez države, u njihovo ime. Ovaj oblik osobne identifikacije nazvan je Nasen pasoš/putovnica i to je jedini put u istoriji da jedan pojedinac ima pravo za izdavanje međunarodno važećeg dokumenta u svoje vlastito ime. Nansen pasoš/putovnica izbjeglicama je omogućavao pristup u 52 zemlje koje su vremenom priznale taj sporazum, pomogavši tako milionima ljudi da nađu novi dom. Današnji izbjeglički pasoš/putovnica direktni je potomak Nansen pasoša/putovnice.

PODUZETNIK

Postoji skrivena veza između polarnih ekspedicija Fridtjofa Nansena i njegovog humanitarnog rada. Obje se odnose na njegov smisao za poduzetništvo, hrabrost i potrebu za dobročinstvom. Direktno je primjenjivao svoje iskustvo organiziranja polarnih ekspedicija koordinirajući pružanje pomoći onima kojima je to bilo potrebno. Humanitarni rad je na mnogo načina bio njegov najveći izazov, a nekoliko puta je u tome potpuno podbacio. Bio je sposoban pobijediti sile prirode, ali je često morao priznati poraz u kontaktima sa ljudskim bićima. Humanitarni rad Fridtjofa Nansena ipak je bio organizaciono remek djelo. U svim svojim projektima uspio je u iznenađujuće kratkom vremenskom roku uspostaviti efikasnu i aktivnu administraciju. Njegov vlastiti najveći doprinos odnosio se na organizaciju i financije. Nikada nije bio plaćen za svoj rad, sve je trebalo ići onima kojima je pokušavao pomoći. Dvadesetih godina 20. vijeka stalno je putovao, davao predavanja, pomagao sakupljanja i ubjeđivao ravnodušne političare da daju novac i kredite. Mnogi ljudi su kritikovali Fridtjofa Nansena što je dopustio da ga iskoriste kao zalog u ciničnim igrama moćne politike, te što je bio politički naivan. Sam Fridtjof Nansen osjećao je da bi pomaganje onima kojima je to potrebno trebalo biti uvijek ispred političkih odluka.